Uvjeti korištenja
Franjevački samostan i crkva sv. Petra i Pavla u Mostaru više od sto godina rasadište je vjerskoga i kulturnoga života hercegovačkih Hrvata. Franjevci su došli u Hercegovinu u 14. stoljeću, da bi sredinom 15. stoljeća podigli crkvu i samostan u Mostaru. Prema samostanskim ljetopisima Turci su spalili i razorili samostan oko 1563. Fratrikoji su se uspjeli spasiti sklonili su se u Dalmaciju, gdje su utemeljili samostan u Živogošću. Odatle se, unatoč mnogim pogibeljima, duhovno skrbe za svoj puk u Hercegovini. Ipak, na obnovu samostana i crkve u Mostaru moralo se dugo čekati. Gradnja crkve istom je počela u ožujku 1866. Radove je vodio fra Petar Bakula. Crkva je bila pod krovom 1872. U kasnijim vremenima crkva je u više navrata temeljito obnovljena i umjetnički uređena. Gradnja samostana počela je 1890. kada je postavljen temeljni kamen. Od 1895. u samostanu je počela s radom Franjevačka bogoslovija, prva visokoškolska hercegovačka ustanova. U samostanu je tijekom vremena prikupljena bogata zbirka umjetničkih djela starih i suvremenih majstora. Samostanska knjižnica broji više od sedamdeset tisuća knjiga, tisuću naslova iz periodike i preko petsto rukopisa. Za povijest značajna je raznovrsna arhivska građa, od turskih dokumenata do matičnih knjiga. Početkom listopada 1991. tzv. Jugoslavenska narodna armija napala je Bosnu i Hercegovinu porobivši hrvatsko selo Ravno. U travnju 1992. napala je i Mostar. Franjevci su u svim ratnim strahotama ostali uz svoj puk i pomagali mu. U subotu 9. svibnja 1992. u 22,30 sati srpsko – crnogorska soldateska gađala je crkvu topničkim oružjem. U požaru koji je izbio potpuno je izgorjela samostanska crkva. Fratri su uz pomoć puka djelomice spasili samostan. Unatoč svim nevoljama hercegovački franjevci, uz pomoć svojega puka i mnogih dobrotvora, u jesen 1995. počeli su graditi novu crkvu sv. Petra i Pavla i obnavljati porušeni samostan.
